Izvrstan tekst, odrađen stručno i profesionalno. Vredan analitički presek pojma demokratije u Srba uz gorku primesu istine o svoj sramoti koju kao narod preživljavamo. Ustvari, ako se vratimo našem "početku" nemožemo se oteti usisku da nam je narod u ulozi laboratoriskih zamoraca koji pod štapom asistenta u belom mantilu, pokušavaju na silu da nauče tekst himne za glupe!
Nimalo ugodan zadatak ako su ti jadni zamorci gladni, unesrećeni, bez izgleda na neka bolja vremena i ako im je prilaz do neke, toliko potrebne pravde, onemogučen uz pucanje kaznenog biča, koji je u drugoj ruci tog, pomenutom asistenta u belom manitilu!
Preporuke:
0
0
2
sreda, 17 novembar 2010 16:18
Milko Grbović
Nisam sociolog, pa ću pokušati da se prisetim šta smo učili u gimnaziji:
Da pođemo od premise da je Grčka kolevka demorkatije.
Da ne navodim kako je Platon poredao društvena uređenja, gde je demokratiju stavio posle oligokrtaije, aristokratije, čak i diktature. Jedino je anarhiju smatrao gorom varijantom.Mada, zli jezici tvrde da današnje demokratije i jesu kontrolisane anarhije.
*
U svakom slučaju,ta grčka demokratija nema veze sa današnjom.
Pre svega, u Grčkoj su glasali samo slobodni građani a ne robovi.
Znači, eto ti prvog defekta tog poretka: Podela na slobodne građane na robove.
Drugo: Ti slobodni građani nisu bili slobodni samo formalno,nego i ekonomski i intelektualno.
A voleo bih da mi neko dokaže da smo mi danas ekonomski i intelektualno slobodni.
Dok u predizbornoj vrevi svuda čujem rečenice: „Ako ne glasamo za Tadića,dobićemo ponovo sankcije, ako ne i bombe“,dotle ne želim ni reč o slobodi glasača.
Znači,grčki slobodni glasač je glasao bez mentalne presije RTS-a i ostalih medija, idolovaca, talk-show emisija, i ostalog spinovanja.
Za one koji ne znaju, da napomenemo da je u toj Grčkoj,bilo strogo zabranjeno da se intelektualni rad naplaćuje.Svi oni oratori, filozofi, pametovali su zarad filosofije a ne zarad novca.
Znači, perjanice marketinga i konsaltinga, bivši premijer ZŽ, Čeda, Đilas, Šaper itd, konsultovali bi ljude na altruističkoj bazi. I ne bi se obogatili od toga.
*
Na kraju, da kažem nešto što sam inače sažeo u aforizam,ali da to malo sada elaboriram: Demokratija je najveći izvor neslobode javne reči. Ne verujete?
Ko je prvi stradao zbog verbalnog delikta?
Sokrat.
Gde i kada?
Pa, u kolevci demokratije.Šta bi on rekao za ljudska prava i slobode? Ubijen je zbog svojih ubeđenja. Ne političkih, nego filozofskih.Što je još poraznije...
I to,licemerno i filigranski,nisu ga ubili kao što rade diktatori,nego ga naterali da sam skonča svoj život.I ostali istih ruku...
Tipično demokratski.
Preporuke:
0
0
3
sreda, 17 novembar 2010 21:43
Vlada
Slažem se da je ovo vrlo dobar prikaz, a izgleda da je i knjiga odlična i nije ona uobičajena demokat(ur)ska propaganda.
Preporuke:
0
0
4
četvrtak, 18 novembar 2010 08:56
XY
Demokratija je samo reč i ništa više
Demokratija se uvek isto čita i piše
Pravda, jednakost i bratstvo su već nešto drugo.
Preporuke:
0
0
5
četvrtak, 18 novembar 2010 09:14
Milko
Zaborvaih dodati: Koliko znam, „elektorski sistem“ glasanja u USA može da dovede do toga da finalni rezultat ne odgovara ukupnom rezultatu svih glasova. Hajde da to ne nazovemo prikriveni „ključ“, ali pokazuje da su svi glasači ravnopravni, ali ponekad neki ispadnu malkic ravnopravniji.
Po meni, finalni ekser u kovčeg principa demokratije, zakucao je nekadašnji namesnik u BiH Volfang Petrič, kada je javno rekao: „Poništavaću izbore sve dok ih SDS ne izgubi!“.
Nikada nisam živeo tamo, i nisam nikakav pristalica SDS.
Međutim, radi se o principu. Ta njegova rečenica ogoljava u svoj svojoj licemernosti taj sistem. Pobogu, šta onda glumimo, troše se silni novci, političari tupe jezike ubeđujući birače, i na kraju puj-pike ne važi.
Zašto se pošteno ne kaže: nema izbora, biće onako kako namesnik odredi. Čemu ta silumacija izbora?
Preporuke:
0
0
6
četvrtak, 18 novembar 2010 17:07
Petrushin
Another group that was impressed was business leaders. Their leaders were again pretty frank. We have to impose on people a "philosophy of futility" and ensure that they're focused on "the superficial things of life, like fashionable consumption." They have to try to pursue what were called "fancied wants," invented needs. We create the needs and then get them to focus their attention on it. Then they don't bother us, they're out of our hair. It's not hard to see the consequences years later.
This wasn't new. These ideas start with the Industrial Revolution, but there was a real upsurge in the 1920s and since. These are the huge industries of domination and control.
Incidentally, it's not in the least surprising. It should be expected that it's in the democracies that these ideas would develop. Because in a democracy you have to control people's minds. You can't control them by force. There's a limited capacity to control them by force, and since they have to be controlled and marginalized, be "spectators of action," not "participants," as Lippmann put it, you have to resort to propaganda. This was well understood. It was a very reasonable reaction. You can trace it back to the seventeenth century and the first democratic revolution.
Propaganda and the Public Mind: Conversations with Noam Chomsky (pp. 151-2)
Preporuke:
0
0
7
petak, 19 novembar 2010 12:55
Darko Stanojević
Potrebna je POTPUNO NOVA REČ (izraz) za ovaj sadašnji društveni poredak u kojem svi punoletni građani glasaju i biraju podjednakom snagom glasa, bez podele na kaste, polove i pogotovo, robove i slobodne ljude. Društvo u kome nema nekakvnog krunisanog ili nekrunisanog Gazde (dobro, znate na šta mislim), koji sam sudi i presuđuje, kreira zakone svima - osim sebi.
Ja ne znam koja je to reč, ima ovde pametnijih od mene, ali je demokratija odavno (oduvek bila?) neadekvatna i ironična, baš iz razloga koje je komentator, g.Grbović, naveo.
Preporuke:
0
0
8
petak, 26 novembar 2010 13:47
Buda Filadelfija
@Darko Stanojević
Srđa Trifković je ovakav režim nazvao ANARHOTIRANIJOM.
Preporuke:
0
0
9
ponedeljak, 29 novembar 2010 16:04
Jovan
Odličan prikaz odlične knjige. Nadam se da će knjiga biti čitana.
.jpg)
Nimalo ugodan zadatak ako su ti jadni zamorci gladni, unesrećeni, bez izgleda na neka bolja vremena i ako im je prilaz do neke, toliko potrebne pravde, onemogučen uz pucanje kaznenog biča, koji je u drugoj ruci tog, pomenutom asistenta u belom manitilu!
Da pođemo od premise da je Grčka kolevka demorkatije.
Da ne navodim kako je Platon poredao društvena uređenja, gde je demokratiju stavio posle oligokrtaije, aristokratije, čak i diktature. Jedino je anarhiju smatrao gorom varijantom.Mada, zli jezici tvrde da današnje demokratije i jesu kontrolisane anarhije.
*
U svakom slučaju,ta grčka demokratija nema veze sa današnjom.
Pre svega, u Grčkoj su glasali samo slobodni građani a ne robovi.
Znači, eto ti prvog defekta tog poretka: Podela na slobodne građane na robove.
Drugo: Ti slobodni građani nisu bili slobodni samo formalno,nego i ekonomski i intelektualno.
A voleo bih da mi neko dokaže da smo mi danas ekonomski i intelektualno slobodni.
Dok u predizbornoj vrevi svuda čujem rečenice: „Ako ne glasamo za Tadića,dobićemo ponovo sankcije, ako ne i bombe“,dotle ne želim ni reč o slobodi glasača.
Znači,grčki slobodni glasač je glasao bez mentalne presije RTS-a i ostalih medija, idolovaca, talk-show emisija, i ostalog spinovanja.
Za one koji ne znaju, da napomenemo da je u toj Grčkoj,bilo strogo zabranjeno da se intelektualni rad naplaćuje.Svi oni oratori, filozofi, pametovali su zarad filosofije a ne zarad novca.
Znači, perjanice marketinga i konsaltinga, bivši premijer ZŽ, Čeda, Đilas, Šaper itd, konsultovali bi ljude na altruističkoj bazi. I ne bi se obogatili od toga.
*
Na kraju, da kažem nešto što sam inače sažeo u aforizam,ali da to malo sada elaboriram: Demokratija je najveći izvor neslobode javne reči.
Ne verujete?
Ko je prvi stradao zbog verbalnog delikta?
Sokrat.
Gde i kada?
Pa, u kolevci demokratije.Šta bi on rekao za ljudska prava i slobode? Ubijen je zbog svojih ubeđenja. Ne političkih, nego filozofskih.Što je još poraznije...
I to,licemerno i filigranski,nisu ga ubili kao što rade diktatori,nego ga naterali da sam skonča svoj život.I ostali istih ruku...
Tipično demokratski.
Demokratija se uvek isto čita i piše
Pravda, jednakost i bratstvo su već nešto drugo.
Po meni, finalni ekser u kovčeg principa demokratije, zakucao je nekadašnji namesnik u BiH Volfang Petrič, kada je javno rekao: „Poništavaću izbore sve dok ih SDS ne izgubi!“.
Nikada nisam živeo tamo, i nisam nikakav pristalica SDS.
Međutim, radi se o principu. Ta njegova rečenica ogoljava u svoj svojoj licemernosti taj sistem. Pobogu, šta onda glumimo, troše se silni novci, političari tupe jezike ubeđujući birače, i na kraju puj-pike ne važi.
Zašto se pošteno ne kaže: nema izbora, biće onako kako namesnik odredi. Čemu ta silumacija izbora?
This wasn't new. These ideas start with the Industrial Revolution, but there was a real upsurge in the 1920s and since. These are the huge industries of domination and control.
Incidentally, it's not in the least surprising. It should be expected that it's in the democracies that these ideas would develop. Because in a democracy you have to control people's minds. You can't control them by force. There's a limited capacity to control them by force, and since they have to be controlled and marginalized, be "spectators of action," not "participants," as Lippmann put it, you have to resort to propaganda.
This was well understood. It was a very reasonable reaction. You can trace it back to the seventeenth century and the first democratic revolution.
Propaganda and the Public Mind: Conversations with Noam Chomsky (pp. 151-2)
Ja ne znam koja je to reč, ima ovde pametnijih od mene, ali je demokratija odavno (oduvek bila?) neadekvatna i ironična, baš iz razloga koje je komentator, g.Grbović, naveo.
Srđa Trifković je ovakav režim nazvao ANARHOTIRANIJOM.